Koliko ste puta pokušali riješiti problem tako što ste satima razmišljali, analizirali ili tražili racionalna objašnjenja? Kada je riječ o anksioznosti, ova strategija obično samo pogoršava situaciju. Zašto? Zato što se pravi korijen naših emocija ne nalazi u našim mislima, već u našem tijelu.
Emocije se pohranjuju u tijelu
Od trenutka kada se rodimo, naše tijelo postaje spremnik za emocije. Svaki osjećaj koji doživimo – strah, tuga, ljutnja, sram – ostavlja svoj trag. Međutim, problem nastaje kada te emocije ne izrazimo, već ih potisnemo. Od malena nas uče da je “nepristojno” ljutiti se, “slabost” pokazati tugu, ili “sramotno” plakati. Rezultat? Naše tijelo se grči, zadržava emocije i stvara blokade.
Ove blokade nisu samo metaforičke. Tijekom vremena, potisnute emocije mogu izazvati stvarne fizičke simptome poput napetosti u mišićima, bolova, probavnih problema i, naravno, anksioznosti. To su poruke tijela koje nam govore: “Hej, nešto nije u redu. Posveti mi pažnju.”
Zašto pokret oslobađa?
Kada se osjećate napeto ili tjeskobno, često ćete primijetiti da su određeni dijelovi vašeg tijela ukočeni – ramena, vrat, čeljust ili trbuh. To nije slučajnost. Tijelo pamti. Strah možda “osjećate” u prsima, tugu u želucu, a bijes u rukama ili vilici.
Kroz pokret – ples, istezanje, disanje, ili čak jednostavno tresenje ruku i nogu – dajemo tijelu priliku da se oslobodi tih emocija. Pokret doslovno “otključava” zarobljene osjećaje i omogućava im da izađu na površinu.
Tjelesno orijentirana psihoterapija, koja kombinira rad s tijelom i emocijama, naglašava važnost ove veze. Tijelo nije samo sredstvo za prijenos emocija; ono je i ključ za njihovo oslobađanje. Kroz specifične vježbe usmjerene na osvještavanje tijela, pokret i zvuk, možemo osloboditi godinama zadržavane emocije i ponovno pronaći osjećaj lakoće i slobode.
Zvučni izraz: Zašto je glas važan?
Emocije ne izlaze samo kroz pokret – zvuk je također moćan alat. Kada osjećate ljutnju, prirodno biste možda htjeli vikati. Kada ste tužni, tijelo vas potiče da plačete. No, društvo nas je naučilo da to nije “prikladno”. Umjesto da izrazimo osjećaje glasom, mi ih “gutamo”, doslovno zarobljavajući emocije u tijelu.
Zvuk – bilo da je to uzdah, ton, plač ili čak vrisak – djeluje poput ventila koji otpušta nagomilanu energiju. Glasom možemo dosegnuti duboke dijelove tijela koje je teško osloboditi samo pokretom
Glava nosi, ali tijelo pamti
Ljudi često pokušavaju riješiti anksioznost i neugodne emocije isključivo kroz um. Analiziraju situaciju, razmišljaju o svim mogućim scenarijima, pokušavaju “shvatiti” zašto se osjećaju loše. No, anksioznost ne živi u umu – ona se manifestira u tijelu.
Kada tijelo šalje signale nelagode (npr. ubrzano srce, plitko disanje, znojni dlanovi), um to interpretira kao opasnost. Tada nastaje začarani krug: tijelo šalje signal, um ga pojačava razmišljanjem, a tijelo reagira još intenzivnije.
Da bismo prekinuli taj krug, moramo prestati sve rješavati glavom i “spustiti se” u tijelo. Prvi korak je osvijestiti gdje osjećate neugodu – je li to težina u prsima, stezanje u vratu, trbuhu ili drugdje? Drugi korak je svjesno raditi na oslobađanju tih emocija pokretom i disanjem.
Kako početi?
Ako osjećate da ste “zarobljeni” u vlastitom tijelu, evo nekoliko jednostavnih koraka za početak:
- Disanje: Zatvorite oči i usredotočite se na duboko, polagano disanje. Dišite u područje gdje osjećate napetost.
- Pokret: Počnite s laganim istezanjem. Osjetite kako se tijelo otpušta dok se krećete.
- Zvuk: Dopustite si proizvesti zvuk – čak i jednostavan uzdah može biti oslobađajući.
- Tijelo kao vodič: Postavite si pitanje – “Što moje tijelo želi učiniti sada?” Možda ćete osjetiti potrebu da se protegnete, zavrtite rukama ili jednostavno sjedite u tišini.
Ključ je u tijelu
Anksioznost i neugodne emocije nisu neprijatelji – one su pozivi vašeg tijela da obratite pažnju na ono što ste možda potisnuli. Tijelo je vaš saveznik, a pokret i zvuk njegovi najmoćniji alati. Kada prestanemo ignorirati te signale i počnemo ih slušati, otvaramo vrata dubljem razumijevanju i oslobađanju.
Zapamtite, vaš um analizira, ali vaše tijelo pamti. Zato je vrijeme da počnemo raditi s tijelom, a ne protiv njega
U idućem blogu pisat ću o primjerima pokreta i zvuka koji vam mogu pomoći.
