Ruminacija je stanje ponavljajućih negativnih razmišljanja o teškim događajima, njihovim uzrocima i posljedicama, a bez postizanja zdravew produktivnosti. Ruminiranje odnosno popularno overthinkanje troši puno mentalne energije, ometa fokus na sadašnji trenutak i pojačava neugodne emocije.
Mehanizam ruminiranja osobi samo prividno izgleda kao aktivan način suočavanja sa stresom, ali zapravo ne vodi rješenju nego upravo osobu „pokopava” još dublje.
Negativna misao na sebe veže drugu negativnu misao, pa još jednu itd. što stvara začarani krug i beskrajno propitkivanje „što ako” , a što dovodi do osjećaja bespomoćnosti i depresivnih raspoloženja.
Zašto dolazi do ruminiranja?
Obično osoba traži način kako bi izbjegla neugodan osjećaj, tako da je ruminiranje na neki način samoobrana odnosno pokušaj samozaštite kako bi prošli neoštećeni kroz neku situaciju.
Osoba pokušava predvidjeti svaki mogući negativan ishod kako bi ga izbjegla, što znači da je takav sustav razmišljanja temeljen na strahu, a strah onda dodatno pojačava ruminaciju.
Kada overthnikamo mi pokušavamo izbjeći neugodne emocije koje bi mogle uslijediti ako se ostvare pretpostavljene prijetnje, a mi nismo sigurni da imamo kapacitet izdržati ih ili često mislimo da nemamo.
U pozadini se uglavnom skriva sram, odnosno strah od srama, jer ako u nekoj situaciji budem posramljen, onda ću se osjećati bezvrijedno, biti očajan, depresivan i sl.
Taj sram se nije formirao u odrasloj dobi nego negdje u našem djetinjstvu, kao reakcija djeteta na kritiku.
Važno je shvatiti kako vrijednost našeg bića nikada nije upitna i kako moje biće i moje ponašanje nisu dvije istovjetne stvari. Kao biće se prihvaćam bezuvjetno, a određena ponašanja koja možda nisu dobra mogu uvjetno prihvatiti.
Za mene kao biće nema uvjetnog prihvaćanja, ono je bezuvjetno i vrijedni smo od onog trenutka kada smo se rodili.
Potrebno je zapitati se kada smo kroz život bili poniženi, posramljeni i od kuda nam dolazi taj osjećaj manje vrijednosti.
Rad na sebi podrazumijeva PRIHVAĆANJE sebe, a ne promjenu sebe, a onda iz prihvaćanja dolazi i do promjena kojima težimo.
Također, važno je razbijati loša uvjerenja i pitati se je li poruka koju ste u određenom trenutku dobili bila ispravna. Prihvatiti da nije i mentalno reći osobi koja vam je stvorila takav osjećaj kako to nije bilo ispravno te se na taj način oslobađati. Na neki način, de-identificirati se od loših uvjerenja o sebi i početi graditi dobra uvjerenja.
Korisno je i često sebe pitati „što ja želim i tko sam ja?”, a ruminiranje pretvoriti u konstruktivnu analizu, postati skeptičan i razvijati kritičko razmišljanje, a ne kritiziranje sebe.
Na žalost, uglavnom se uvijek kod svih problema vraćamo u užu obitelj, osobito roditelje ili jednog od njih , jer svako dijete se rodi s osjećajem vrijednosti, a onda dobije osjećaj da nije vrijedno.
Na kraju, važno je znati da ruminiranje ima u pozadini svoju zaštitnu funkciju i logiku, i važno je uvidjeti zašto je nastalo, a onda radit i na promjeni tih uvjerenja i osjećaja vlastite vrijednosti .
