U jednoj online raspravi, gdje često ljudima odgovaram na pitanja i pokušavam pomoći, nedavno se povela diskusija o tome je li anksioznost izlječiva. Neki su odlučno tvrdili da nije – kao da je to nepromjenjivo stanje s kojim se čovjek mora pomiriti do kraja života. Ako bismo prihvatili tu tvrdnju kao istinitu, onda bi svaka osoba na ovom svijetu bila “bolesna”, jer svi ljudi imaju anksioznost, a u nekom trenutku svog života iskuse i pojačanu anksioznost.
Tu dolazimo do ključne stvari koju mnogi zaboravljaju: anksioznost sama po sebi nije bolest.
Što je anksioznost zapravo?
Anksioznost je prirodni zaštitni mehanizam, ugrađen u naš mozak od davnina. Ona je signal koji nas upozorava na potencijalnu opasnost – bilo stvarnu, bilo onu koju naša podsvijest interpretira kao prijetnju. U primitivnim vremenima, anksioznost je pomagala našim precima da prežive: ubrzala bi im rad srca, pripremila tijelo na bijeg ili borbu, povećala fokus i osjetljivost na okoliš.
Problem nastaje kada ovaj mehanizam ostane previše aktiviran – kada naš um i tijelo žive u neprekidnom stanju alarma i kada se anksioznost pojavljuje čak i onda kada realne opasnosti nema. Tada može postati iscrpljujuća i utjecati na kvalitetu života.
No, važno je razumjeti da anksioznost nije neprijatelj. Zapravo, ona nam može biti saveznica.
Zašto anksioznost može biti blagoslov?
Anksioznost se često javlja kada živimo na način koji nije u skladu s našim unutarnjim potrebama, vrijednostima ili željama. Može biti pokazatelj da smo zaglavili – u odnosima koji nam ne odgovaraju, poslu koji nas iscrpljuje, ili obrascima ponašanja koji nas udaljavaju od onoga što istinski želimo.
Kada promatramo anksioznost kao alarm umjesto kao neprijatelja, možemo ju iskoristiti kao priliku za rast. Umjesto da je se bojimo i pokušavamo je “isključiti” pod svaku cijenu, možemo se zapitati:
- Što mi anksioznost pokušava reći?
- Koji aspekt mog života nije u ravnoteži?
- Što trebam promijeniti da bih se osjećao/la bolje?
U tom smislu, anksioznost nije nešto što trebamo “izliječiti” kao bolest, nego nešto što trebamo razumjeti, integrirati i transformirati.
Može li anksioznost nestati?
Iako anksioznost može biti uporna i ponekad se činiti kao trajno stanje, nije istina da je prekomjerna anksioznost “neizlječiva”. Mnogi su uspjeli smanjiti ili čak potpuno ukloniti kroničnu anksioznost radom na sebi, promjenom načina života, učenjem emocionalnih i tjelesnih tehnika, te korištenjem kvalitetne podrške.
Naravno, postoji jedan važan detalj: anksioznost ne nestaje preko noći, jer nije ni nastala preko noći.
Naša emocionalna stanja oblikuju se godinama – kroz odgoj, iskustva, uvjerenja i obrasce ponašanja koje smo razvili. Ako smo godinama potiskivali emocije, živjeli u stresu, zanemarivali tijelo i potrebe duše, logično je da će trebati vremena da se stvari promijene.
No, promjena je moguća.
Vi ste ključ – moć je u vašim rukama
Ako se trenutno borite s anksioznošću, želim vam reći jednu stvar: ne dopustite da vas ona definira.
Vi niste vaša anksioznost. To je samo jedan segment vašeg iskustva, ali ne i cijela slika vašeg života. Nemojte od stabla zaboraviti vidjeti cijelu šumu – jer šuma je vaš život, prepun mogućnosti, radosti i potencijala.
Anksioznost vas ne mora zarobiti. S pravim alatima, podrškom i vlastitom voljom, možete naučiti kako je smiriti, razumjeti i iskoristiti kao vodič ka autentičnijem životu.
Ne sutra. Sada.
Ako vam je ovaj tekst pomogao, podijelite ga s nekim kome bi mogao koristiti. I zapamtite – niste sami u ovome.
