Plakanje je prirodni ventil za naše emocije. Doslovno moćno oružje koje posjedujemo da se oslobodimo napetosti i neugodnih emocija, a jako teško se odlučujemo upotrijebiti ga. Mnogi se ljudi boje suza jer ih društvo često percipira kao znak slabosti. Plakanje je, zapravo, način na koji naše tijelo procesuira stres i bol.
Dozvolite si plakati kada osjetite potrebu. Plakanje može donijeti olakšanje i osjećaj emocionalne slobode.
Osoba koja se u nekom trenutku osjeća preplavljeno neugodnim emocijama, tužna je i očajna, vrlo često guta suze kako ne bi povrijedila svoje bližnje, kako netko ne bi pomislio da je loše, kako ne bi morala objašnjavati što joj je, kako ne bi pokazala slabost, kako se ne bi osjećala krivom. To je tako krivo,
Suze su isto kao i osmjeh – način izražavanja emocija. Kada se smijemo onda se nikome ne moramo opravdavati, ne moramo se skrivati, nije nam neugodno, nismo posramljeni. Zašto bi sa suzama bilo drugačije?
One su nam potrebne, jer donose gotovo trenutno olakšanje.
Naravno, ne mislim kako trebamo dan i noć plakati ili plakati pred potpunim strancima u svakoj situaciji kada smo loše. Ali isto tako ne moramo ni u svom sigurnom prostoru gutati suze. Često mi klijenti kažu kako, kada plaču, osjećaju krivnju prema drugim članovima obitelji, jer se to doživljava kao da i njima kvare raspoloženje ili nešto očekuju od njih. Ponekad je drugim članovima obitelji ili prijateljima neugodno jer ne znaju kako pomoći osobi koja plače. U tim slučajevima savjetujem klijentima da jasno postave granicu i kažu:
“Oprostite, ponekad imam potrebu plakati, tako mi je lakše, to mi je važno i u tome nema ništa loše. Ne očekujem od vas ništa. Ne morate ništa učiniti, tješiti me, pitati što mi je i sl..” Tako ćete stvoriti taj važan prostor da sebi dozvolite suze.
Možete otići u drugu prostoriju ili prošetati negdje na osamu i sl. ako želite biti sami u tim trenucima.
I molim vas, odgajajte djecu tako da znaju kako suze nisu znak slabosti nego prirodan način izražavanja emocija, kao uostalom i smijeh.
