Možda je odgovor u situacijama koje ste izbjegavali ili osjećajima koje ste zanemarivali. Posvještavanje znači zaviriti iza simptoma i osvijestiti uzroke – bilo da su to stresne situacije, nezadovoljene potrebe ili duboko ukorijenjena uvjerenja.
Pitajte se: Što me u ovom trenutku uzrujava? Je li anksioznost moj obrambeni mehanizam koji me štiti od suočavanja s nečim težim? ZAPAMTITE DA JE ANKSIOZNOST SIMPTOM!!! Posvještavanjem dajemo smisao vlastitim reakcijama i gradimo snagu da ih promijenimo.
Uvijek se pitajte: Što u ovom trenutku osjećam u tijelu? Gdje? Što mi taj osjećaj govori? Kako sam? Kratko odgovorite, nemojte puno analizirati , osobito ne sami sa sobom, nego se uvijek radije usmjerite na tijelo i opustite dio koji vam je napet i to pokretom, dahom i glasom.
“Jel ono vi vrištite tamo? :)” – Malo šale, ali da, glas je jako važan i slobodno ga pustite.
Većina čini grešku pokušavajući se “boriti” protiv anksioznosti ili je potiskivati. Međutim, pravi napredak dolazi tek kada je prihvatimo. Prihvaćanje znači priznati: Da, osjećam se loše, i to je u redu.
To ne znači odustati, već prestati pružati otpor. – ZAPAMTITE TO!
Na taj način oslobađate energiju koju ste do sada trošili na borbu i otvarate prostor za iscjeljenje. Prihvaćanjem vlastitih emocija počinjete gledati sebe s više suosjećanja i razumijevanja.
Anksioznost često izolira. Osjećamo se kao da nas nitko ne razumije, pa se povlačimo. Ali upravo je povezanost s drugim ljudima ključna za ozdravljenje. Povežite se s ljudima kojima vjerujete, koji vas neće osuđivati.
Osim toga, povezivanje s vlastitim tijelom i prirodom može imati transformirajući učinak. Duboko disanje, meditacija, šetnje u prirodi – sve su to alati koji vraćaju osjećaj sigurnosti i stabilnosti. Zapamtite kako protuteža strahu, anksioznosti i panici nije MIR, kako se često govori i svi kažu “ samo želim mir”. Ne. Protuteža, odnosno ono što svi žele i što im nedostaje je SIGURNOST, a mir je tu onda sam po sebi.
